Energetski certifikat

Energetski certifikat za stan, zgradu ili poslovni prostor


U RH uvedeno je obavezno energetsko certificiranje zgrada  prema 15. člankom Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11), a provodi se prema Pravilniku o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13 i 78/13).

To je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade, stana, poslovnog prostora i koji ima propisani sadržaj i izgled. Na svakom energetskom certifikatu zgrade grafički je prikazan energetski razred strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji. Zgrade koje su sa energetske strane lošije projektirane i građene dobiti će lošiju ocjenu, tj. lošiji energetski razred. Stanovanje u takvim građevinama će biti skuplje, zbog povećanih troškova grijanja i hlađenja, ali i manje ugodno zbog temperaturnih oscilacija.

Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odražavaju energetska svojstva zgrade i potrošnju energije izračunatu na temelju pretpostavljenog režima korištenja zgrade. Te vrijednosti ne moraju nužno izražavati realnu potrošnju u zgradi ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona uključuje i ponašanje korisnika. U Europskoj uniji je postupak energetskog certificiranja obavezan već 9 godina, znatno je doprinio regulaciji cijena na tržištu nekretnina i podizanju kvalitete gradnje.

Što označava energetski razred

Ocjena energetskog razreda ovisi o godišnjoj potrošnji energije po jedinici površine – kvadratnom metru (kWh/m2). Nove zgrade trebale bi ući u bitno bolji energetski razred. Očekuje se da će spadati u energetski razred C. Uz kvalitetnu toplinsku zaštitu može se dobiti ocjena razreda do maksimalno B klase, dok su visoki energetski razredi A+ i A za Hrvatsku daleka budućnost, u kojoj se mora promijeniti svijest investitora i građevinara o energetskoj učinkovitosti i inteligentnoj gradnji. Za razred A nužni su sustavi koji primjenjuju obnovljive izvore energije i time smanjuju ukupnu potrošnju klasičnih sustava, tj. potrošnju energije po kvadratnom metru.

Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada, energetski certifikat prilikom prodaje mora imati svaka zgrada, stan ili poslovni prostor površine veće od 50m2.

Sve postojeće zgrade javne namjene morale su do kraja 2012. godine pronaći ovlaštene inženjere energetske certifikatore, koji će provesti energetski pregled i napraviti energetski certifikat. Zgrade javne namjene ukupne površine veće od 1000 m² moraju imati certifikat javno izložen na vidljivom mjestu.

Pod zgrade javne namjene spadaju banke, trgovački centri, škole, bolnice, hotele, restorani, poslovne zgrade, zgrade državnih tijela. Većina zgrada u državnom vlasništvu je sa energetske strane u katastrofalnom stanju. Neracionalno trošenje energije javnih zgrada, korištenje neekonomičnih sustava rasvjete, grijanja, hlađenja, fasade na kraju plaćamo svi mi porezni obveznici.

Energetsko certificiranje, tj. energetska certifikacija zgrada

Energetsko certificiranje zgrada ili kako se još naziva energetska certifikacija će prvenstveno omogućiti kupcu uvid u kvalitetu gradnje sa stajališta potrošnje energije. Konačan cilj je u zaštiti kupaca i podizanju kvalitete gradnje. Energetsku certifikaciju provode ovlašteni inženjeri, a obuhvaća: energetski pregled zgrade, vrednovanje radnji energetskog pregleda zgrade i izdavanje energetskog certifikata s preporukama za ekonomski povoljno poboljšanje energetskih svojstava zgrade.

Javne zgrade trebale su izložiti certifikat do 31. prosinca 2012. godine

Sve zgrade javne namjene prema novim zakonskim propisima morale su pribaviti energetski certifikat do kraja 2012. godine. Pritom treba naglasiti da zgrade javne namjene koje imaju ukupnu površinu veću od 500 m2 imaju obavezu javnog izlaganja energetskog certifikata na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade. Zgrade javne namjene koje imaju zakonsku obavezu javnog izlaganja energetskog certifikata su:

  • poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba
  • zgrade državnih i drugih upravnih tijela, lokalne i regionalne (područne) samouprave
  • zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima
  • zgrade sudova, zatvora, vojarni
  • zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija
  • zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih institucija
  • zgrade trgovina, restorana i hotela
  • zgrade putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti
  • zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog i vodenog prometa, zgrade pošta i telekomunikacijskih centara i slično
  • zgrade visokih učilišta i slično, zgrade škola, vrtića, jaslica, đački i studentski domovi i slično, zgrade domova za starije osobe i slično
  • zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata
  • zgrade kulturnih objekata: kina, kazališta, muzeja i slično
  • zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj djelatnosti